Intelektualno vlasništvo i informacijske tehnologijeŠTO SU ŽIGOVI I ZAŠTO IH ŠTITIMO

Uvod

U današnje doba svaka se osoba, poduzetnik, trgovačko društvo, kao i javna tijela, odnosno države prezentiraju u svijetu pred trećima primarno svojim vizualnim i zvučnim identitetima. Dok država svoj identitet (grb, zastavu, himnu) štiti prvenstveno putem međunarodnih propisa, ustava i zakona, a većina privatnih osoba nema neki značajniji (ekonomski) interes ili potrebu javno štititi svoj, trgovci koji djeluju na tržištu nerijetko žele svoj identitet, proizvode i/ili usluge zaštititi (i) instrumentima na raspolaganju iz područja intelektualnog vlasništva.

Jedan od najčešćih instrumenata za zaštitu svojeg poslovnog „brenda“ upravo je žig (eng. trademark).

 

Credit: Unsplash/ Sara Kurfeß; Pixabay/OpenClipartvector; Pixabay/magicaltar0

 

Osim što svaki žig ima svojega nositelja, on neminovno sadrži svoj prikaz te naznaku jednog ili više proizvoda i/ili usluga koji se njime štite.

 

Što je žig (eng. trademark)?

Dok definicija žiga u hrvatskom zakonodavstvu nije izravno ponuđena, aktualni Zakon o žigu, kao osnovni pravni okvir za žigove u Republici Hrvatskoj, pobliže navodi od čega se žig mora sastojati, što čitatelju daje ideju što on u stvarnosti jeste.

Članak 6. Zakona o žigu navodi:

Žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za:

1. razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i
2. prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.

Državni zavod za intelektualno vlasništvo, javno tijelo zaduženo za provođenje upravnog postupka za registraciju žiga, za proglašenje žiga ništavim, za opoziv žiga te za druge upravne i stručne poslove u pogledu zaštite žiga, na svojim stranicama navodi:

„Žig (engl. trademark) je isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu.“

Iz zakonske odredbe, pa i definicije koju nudi hrvatski Državni zavod za intelektualno vlasništvo, vidljivo je da je zaštita žiga ipak prvenstveno usmjerena na sve one koji djeluju na tržištu, a koji imaju potrebu razlikovati se od drugih aktera na istom tržištu, primarno od postojeće tržišne konkurencije ili pak onih koji bi to potencijalno mogli postati.

Žigom se mogu obuhvatiti razni segmenti poslovnog brenda trgovca, od njegovog amblema, loga, boje, zvučnog zapisa, kao i neke rijetke sastavnice brenda kao što su uzorci, pokreti ili pak hologrami. Sve ono što čini unikatnost trgovca prilikom njegovog pristupa ostalima na tržištu
moglo bi potencijalno biti u sferi zaštite putem žiga, odnosno određene vrste intelektualnog vlasništva.

Credit: Pixabay/ anwar suseno

 

Uloga žiga u zaštiti brenda (poslovnog identiteta)

Trgovci prezentiraju sebe i svoje proizvode i/ili usluge na način da ih treći percipiraju putem svojih vlastitih osjetila, primarno vidom i sluhom. Zaštita vlastitog identiteta i identiteta svojih proizvoda i usluga putem žiga daje znatnu pravnu sigurnost da bilo tko treći taj identitet neće
zloupotrijebiti.

Zloupotreba poslovnog identiteta moguća je na razne načine:

• tako da netko oponaša taj poslovni identitet kako bi iskoristio ugled i ostvario za sebe prednosti na tržištu,
• predstavljanjem da proizvodi i/ili usluge imaju određene karakteristike proizvoda drugog proizvođača koje u stvari nemaju,

a sve s ciljem kratkoročne prijevare potrošača, poslovnih partnera ili narušavanja poslovnog ugleda trgovca.

Zaštita vlastitog identiteta ili identiteta svojih proizvoda i/ili usluga putem žiga pruža pravnu (a posljedično i ekonomsku) sigurnost da će se spriječiti njegovo neovlašteno korištenje, odnosno, ako on i bude povrijeđen, da postoji brz i efikasan mehanizam njegove zaštite.

Nositelj registriranog žiga ima prema Zakonu o žigu prvenstveno pravo zahtijevati da se svim trećim stranama koje nemaju njegovu suglasnost spriječi uporaba u trgovačkom prometu, u vezi s proizvodima ili uslugama, bilo kojeg znaka koji vrijeđa pravo žiga, ako je:

1. znak istovjetan sa žigom i rabi se u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni s onima za koje je žig registriran
2. znak istovjetan sa žigom ili sličan žigu te se rabi u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni ili slični proizvodima ili uslugama za koje je žig registriran, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu toga znaka i žiga
3. znak istovjetan sa žigom ili sličan žigu, neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje se žig rabi istovjetni, slični, ili nisu slični, onima za koje je registriran žig te ako taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i uporaba toga znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled takvog žiga ili im šteti.

 

Sprječavanje neovlaštene uporabe žiga njegov nositelj može ostvariti tužbom kojom se može zahtijevati utvrđenje povrede, prestanak povrede, odnosno zabrana takve i slične povrede ubuduće. Nositelju žiga su na raspolaganju i druge mogućnosti, kao što su mjere da se roba kojom je učinjena povreda žiga povuče s tržišta, potpuno ukloni ili uništi, kao i podnošenje zahtjeva za naknadu štete, za uobičajenu naknadu i za koristi stečene bez osnove. Nositelj žiga, ako povreda bude utvrđena pravomoćnom presudom, može zahtijevati da se na trošak tuženika (osobe koja je povrijedila žig) objavi predmetna presuda i u sredstvima javnog priopćavanja.

Svi ovi alati omogućeni su na temelju odredbi Zakona o žigu, stoga je zaštita svojeg brenda putem žiga elementaran korak radi zaštite svoje tržišne pozicije, javnog ugleda i uspješnog poslovanja.

 

Pravni okvir za zaštitu žigova

Pravni okvir zaštite žigova u Republici Hrvatskoj je reguliran krovnim zakonom – Zakonom i žigu te Pravilnikom o žigu, koji daje Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo daljnji okvir za djelovanje u okviru njegove nadležnosti.

Kako je Republika Hrvatska članica Europske Unije, u njeno je zakonodavstvo, putem Zakona o žigu, preneseno i europsko pravo, sadržano u:

• Direktivi 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30. 4. 2004.)
• Direktivi (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 336, 23. 12. 2015.).
• Uredbi (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (kodificirani tekst) (SL L 154, 16. 6. 2017.).

Harmonizacija hrvatskog i europskog prava u segmentu zaštite žigova hrvatskim poduzetnicima i drugim osobama otvara vrata ka jednostavnijoj, ekonomičnijoj i efikasnijoj zaštiti njihova identiteta i na području Europske Unije. To je moguće učiniti bilo kroz nacionalni, odnosno hrvatski žig koji se „širi“ na teritorij EU, bilo kroz samostalni i neovisni „žig Europske unije“ koji obuhvaća sve teritorije države članica, a čiju registraciju, održavanje i registar vodi Europski ured za intelektualno vlasništvo (eng. European Union Intellectual Property Office).

 

Tko može biti nositeljem žiga u Republici Hrvatskoj i što ne može biti žig?

Nositeljem žiga može biti bilo koja fizička ili pravna osoba, kao i strane fizičke i pravne osobe, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora ili iz načela uzajamnosti.

Dok je nesaglediv broj primjera što sve može biti žig, jasno je propisano što nikako ne može biti žig.

Kako se žig stječe tek kada se u upravnom postupku registracije pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo isti registrira, isti neće biti registriran ako se ustanove neki od tzv. apsolutnih razloga za odbijanje registracije žiga. Radi se o dugačkom i detaljnom popisu koji
se neće navoditi u ovome članku, već ćemo samo navesti par primjera:

• ne može se registrirati žig koji se sastoji isključivo od deskriptivne oznake proizvoda ili usluga (npr. nitko ne može kao svoj žig zaštititi riječ „kruh“ za proizvode iz kategorije pekarskih proizvoda jer bi to značilo da nitko tko proizvodi pekarske proizvode više ne bi mogao tu riječ koristiti na tržištu)
• ne može se registrirati žig koji može javnost dovesti u zabludu s obzirom na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga (npr. ne bi se mogao registrirati žig koji bi u nazivu sadržavao riječi „bezalkoholno pivo“, a za proizvode iz kategorije „alkoholnih pića“)
• ne mogu se registrirati žigovi koji imaju grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak Republike Hrvatske
• ne mogu se registrirati žigovi koji su protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima.

 

Isto tako, postoje i tzv. relativni razlozi za odbijanje registracije žiga, a na koje Državni zavod za intelektualno vlasništvo pazi samo ako nositelj ranijeg žiga reagira svojim prigovorom na registraciju. Ti razlozi su:

1. ako je on istovjetan s ranijim žigom i ako su proizvodi ili usluge za koje je podnesena prijava za registraciju istovjetni s proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen
2. ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom
3. ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu, neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge iz prijave istovjetni, slični ili nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, ako raniji žig ima ugled u Republici Hrvatskoj, a uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno bi iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili mu naštetila.

Već se iz navedenih relativnih razloga vidi prvi razlog zbog kojeg je korisno imati registrirani žig – jer se već u upravnom postupku registracije nečijeg žiga otvara mogućnost reagirati i spriječiti svakog trećega koji bi pokušao registrirati žig koji bi ispunjavao neke od spomenutih uvjeta.

 

Važnost pravilnog sastavljanja popisa proizvoda i usluga

Popis proizvoda i usluga koje je moguće štititi putem žiga naveden je u Međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova, poznatijoj pod nazivom „Nicanska klasifikacija“.

Nicanska klasifikacija ima 45 razreda; 34 razreda proizvoda i 11 razreda usluga. Postoji od 1957. godine te se svakih 5 godina revidira i izdaje nova edicija, dok se nove verzije postojeće edicije izdaju i objavljuju jednom godišnje.

Kako je za registraciju žiga od ključne važnosti upravo popis proizvoda i usluga koji prati prikaz žiga, pravilno je sastavljanje popisa iznimno važan korak, kako se ne bi ispustila stavka koja je bitna, ili kako se ne bi pretjeranim odabirom proizvoda/usluga umanjila važnost i specifičnost
onoga što je u stvari bitno.

Popis proizvoda i usluga mora biti na hrvatskom jeziku te mora sadržavati točno naveden razred i opis proizvoda odnosno usluge koja se štiti. Za potrebe registracije žiga Europske Unije također se može koristiti hrvatski jezik, ali se mora navesti i jedan od pet službenih jezika Europskog ureda za intelektualno vlasništvo (engleski, njemački, francuski, španjolski, talijanski) za eventualnu daljnju uredovnu komunikaciju u slučaju ako bi bilo koja treća osoba izjavila prigovor protiv registracije žiga Europske Unije.

 

Pixabay/ Gerd Altmann

 

Kako Vam Odvjetničko društvo Mišetić i partneri može pomoći?

Kao segment cjelokupne strategije zaštite poslovnog brenda, Odvjetničko društvo Mišetić i partneri svojim klijentima već godinama omogućuje provjerenu, preglednu i sveobuhvatnu zaštitu intelektualnog vlasništva, u skladu s željama, namjerama i potrebama svakog klijenta.

Kroz detaljnu analizu poslovnog brenda, potencijalnog razvoja poslovanja te daljnjeg širenja na nacionalno i međunarodno tržište, pomažemo klijentima odabrati koje dijelove svojeg identiteta i brendova štititi te u konačnici postići ekonomičnu, elegantnu i preciznu zaštitu na nacionalnoj i/ili međunarodnoj razini.