Jedno od važnih pitanja koje moramo razmotriti kada planiramo postupak preuzimanja drugog poduzetnika (ili njegova dijela) ili pak spajanja s drugim poduzetnikom je moramo li transakciju prijaviti Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. I, ako moramo, kada?
Kontrola koncentracija poduzetnika regulirana je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja i temeljem njega donesenih podzakonskih propisa, ali i propisima Europske Unije čija je primjena propisana kao komplementarna domaćim propisima.
Smisao kontrole koncentracija je u tome da se spriječe potencijalni neželjeni učinci smanjenja broja tržišnih takmaca kao što su porast cijena i smanjenje kvalitete. Osnovna ideja je da veći broj konkurenata na tržištu donosi koristi za potrošače u obliku nižih cijena, većeg izbora i više kvalitete proizvoda te inovacija. Koncentracije koje mogu značajno narušiti tržišno natjecanje, osobito kao posljedicu stvaranja ili jačanja vladajućeg položaja na tržištu, zabranjene su.
No, nije ni svaka koncentracija, čak ni ako dovodi do povećane tržišne snage, loša vijest za potrošače i poslovne partnere. Koncentracije mogu imati i brojne povoljne učinke, kao što su smanjenje troškova, ulaganja u istraživanje i razvoj i slično. Koncentracijom se može spasiti i propadajućeg poduzetnika čiji bi brendovi i know-how u protivnom lako moguće bili izgubljeni.
Da bi sukladno Zakonu postojala obveza prijave Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, potrebno je da se radi o koncentraciji i da su prijeđeni propisani pragovi prihoda njenih sudionika.
Što su koncentracije?
Prema Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja, koncentracija nastaje promjenom kontrole nad poduzetnikom na trajnoj osnovi koja se stječe:
1. pripajanjem ili spajanjem dva ili više neovisnih poduzetnika ili dijelova tih poduzetnika,
2. stjecanjem izravne ili neizravne kontrole ili prevladavajućeg utjecaja jednog, odnosno više poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih poduzetnika ili dijelom, odnosno dijelovima drugih poduzetnika i to:
- stjecanjem većine dionica ili udjela, ili
- stjecanjem većine prava glasa, ili
- na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.
Osim toga, koncentracijom se smatra i stvaranje zajedničkog poduhvata (eng. joint venture) od strane dva ili više neovisnih poduzetnika, koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan gospodarski subjekt.
Što je promjena kontrole?
Promjena kontrole je stjecanje samostalne ili zajedničke kontrole nad drugim poduzetnikom ili njegovim dijelom.
O samostalnoj kontroli govorimo kada jedan poduzetnik ima mogućnost prevladavajućeg utjecaja na drugog poduzetnika. Poduzetnik ima prevladavajući utjecaj nad drugim poduzetnikom ako ima mogućnost donošenja strateških odluka za tog poduzetnika. No, prevladavajući utjecaj je moguć i u obliku tzv. negativne kontrole, gdje poduzetnik nema mogućnost nametanja strateških odluka drugog poduzetnika, ali jedini ima pravo veta na takve odluke.
O zajedničkoj kontroli je riječ kada dva ili više poduzetnika zajedno imaju mogućnost odlučujućeg utjecaja na drugog poduzetnika. U ovoj situaciji niti jedan poduzetnik nema mogućnost samostalnog donošenja strateških odluka, već ih može donositi samo zajednički s drugim poduzetnikom ili poduzetnicima. Najčešća situacija kod koje se javlja zajednička kontrola su poduzetnici koji imaju samo dva osnivača sa jednakim glasačkim pravima. No, zajednička kontrola moguća je i kada nema jednakosti u glasačkim pravima, ali manjinski osnivač ima dodatna prava koja mu omogućuju veto na strateške odluke. Ili, dva manjinska osnivača zajedno imaju većinu glasova te putem ugovora ili na de facto osnovi odluke donose uvijek zajednički.
Stjecanje samostalne ili zajedničke kontrole obuhvaća i situacije u kojima dolazi do promjene u kvaliteti kontrole nad poduzetnikom: promjena iz samostalne u zajedničku kontrolu, iz zajedničke u samostalnu kontrolu, povećanje broja nositelja zajedničke kontrole ili pak promjene u osobi nositelja zajedničke kontrole.
Što znači da kontrola mora biti promijenjena na trajnoj osnovi?
Koncentracijom će se smatrati samo ona promjena kontrole koja se događa na trajnoj osnovi. Primjerice, stjecanje zajedničke kontrole nad poduzetnikom samo da bi se odmah potom on, sukladno prethodnom dogovoru, podijelio među stjecateljima nije promjena kontrole na trajnoj osnovi, već koncentraciju eventualno može predstavljati realizacija ovog krajnjeg cilja.
Maksimalno vremensko razdoblje nakon kojega će se smatrati da je promjena nastupila na trajnoj osnovi nije propisano. Načelno, možemo pretpostaviti da promjena kontrole čije trajanje nije dulje od godine dana neće imati utjecaj na strukturu tržišta te se neće smatrati promjenom kontrole na trajnijoj osnovi, pod uvjetom da je realizacija krajnjeg cilja unaprijed ugovorena i izvjesna.
No, iako kratkotrajna promjena kontrole sama po sebi ne predstavlja koncentraciju, to nužno ne znači da već i taj prvi korak prije njegove provedbe nećemo biti dužni prijaviti nadležnom tijelu, samo ne kao samostalnu koncentraciju, već kao prvi korak u postizanju koncentracije koja je krajnji cilj operacije.
Koje koncentracije je potrebno prijaviti?
Prihodovni pragovi
Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja potrebno je prijaviti samo one koncentracije koje prelaze prihodovne pragove propisane Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja.
Suprotno učestalom mišljenju, nije potrebno prijaviti samo one koncentracije koje podrazumijevaju smanjenje broja konkurenata na određenom tržištu. Jedini kriteriji su da se radi o koncentraciji i da su prijeđeni pragovi prihoda. Pitanje tržišta na kojima se koncentracija događa bit će važno u postupku ocjene dopuštenosti koncentracije. Ali za nastanak same obveze njene prijave, ono je irelevantno.
Sudionici koncentracije obvezni su Agenciji prijaviti svaku namjeru provedbe koncentracije ako su ostvareni sljedeći uvjeti:
- ukupan godišnji konsolidirani prihod svih poduzetnika sudionika koncentracije ostvaren prodajom robe i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznosi najmanje 132.722.808,41 eura sukladno financijskim izvješćima za financijsku godinu koja je prethodila koncentraciji, ako najmanje jedan sudionik koncentracije ima sjedište i/ili podružnicu u Republici Hrvatskoj, i
- ukupan poslovni prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije, u Republici Hrvatskoj, sukladno financijskim izvještajima iznosi najmanje 13.272.280,84 eura, u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji.
Navedeni uvjeti postavljeni su kumulativno, što znači da oba moraju biti ispunjena da bi nastala obveza prijave.
Što sve ulazi u izračun prihoda?
U izračun prihoda za potrebe utvrđivanja postoji li obveza prijave ulazi ne samo prihod poduzetnika koji izravno sudjeluje u koncentraciji, već i s njim povezanih poduzetnika. Popis tih subjekata nešto je širi od popisa subjekata koji se smatraju povezanim društvima u smislu Zakona o trgovačkim društvima ili računovodstvenih propisa i uključuje:
1. poduzetnika sudionika koncentracije,
2. poduzetnika u kojima sudionik koncentracije izravno ili neizravno:
a. ima više od polovine udjela ili dionica ili poslovne imovine, ili
b. može ostvarivati više od polovine glasačkih prava, ili
c. ima pravo na postavljanje više od polovine članova uprave, ili nadzornog odbora ili odgovarajućeg tijela za upravljanje te vođenje poslova ili
d. na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika,
3. poduzetnika koji u poduzetniku sudioniku koncentracije (stjecatelju) imaju prava ili ovlasti iz točke 2,
4. poduzetnika u kojima poduzetnici iz točke 3. imaju prava ili ovlasti navedene u točki 2. i,
5. poduzetnika u kojima dva ili više poduzetnika iz točaka 1. do 4. zajednički imaju prava ili ovlasti iz točke 2.
Kada govorimo o ciljnom poduzetniku (eng. target, onome koji je predmet stjecanja), ovaj popis ne uključuje društva koji nisu predmet transakcije (prodavatelja i s njim povezana društva nad kojima se neće steći kontrola).
U račun se uzima cjelokupni prihod poduzetnika koji udovoljavaju nekom od kriterija iz točaka 1.-5., neovisno o visini udjela u tom poduzetniku.
Ne uzima se u obzir:
- prihod ostvaren prodajom robe odnosno pružanjem usluga između društava unutar koncerna (prihod unutar grupe);
- prihod od izvanrednih aktivnosti;
- prihod od poreza i parafiskalnih davanja.
U slučaju zajedničkih poduhvata odnosno zajedničke kontrole sa trećim stranama, prihod zajedničkog poduhvata se dijeli na jednake dijelove između sudionika zajedničkog poduhvata te se uzima u račun na per capita osnovi, neovisno o udjelu u kapitalu ili glasačkim pravima u zajedničkom poduhvatu.
Kada se koncentracija prijavljuje?
Koncentraciju je potrebno prijaviti nakon zaključenja ugovora kojim se stječe kontrola ili prevladavajući utjecaj nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika, odnosno nakon objave javne ponude na temelju koje dolazi do stjecanja kontrole ili prevladavajućeg utjecaja nad poduzetnikom ili dijelom poduzetnika, a prije provedbe koncentracije.
Nakon prijave potrebno je s provedbom koncentracije pričekati sve dok ona ne bude dopuštena (eng. standstill obligation).
Propuštanje obveze prijave koncentracije prije njene provedbe (eng. procedural gun-jumping) ili pak provedba koncentracije prije nego je ona dopuštena (eng. substantive gun-jumping) podliježe visokoj novčanoj kazni u iznosu do najviše 1% vrijednosti prihoda poduzetnika grupe.
Trenutak kada se koncentracija smatra provedenom nije jednoznačno propisan i nije ga u svakom slučaju jednostavno utvrditi pa se stoga u praksi kao najpraktičnije rješenje pokazalo zaključivanje transakcije pod odgodnim uvjetom da je Agencija koncentraciju ocijenila dopuštenom odnosno da je po Zakonu nastupila presumpcija njene dopuštenosti.
U slučaju kupovine dionica na uređenom tržištu takav scenarij će biti teže izvediv pa se u tom slučaju pronalaze drugačija rješenja.
Tko podnosi prijavu?
U slučaju kada jedan poduzetnik stječe kontrolu ili prevladavajući utjecaj nad cijelim ili dijelom drugog poduzetnika, prijavu namjere koncentracije podnosi poduzetnik koji stječe kontrolu. U svim drugim slučajevima svi sudionici koncentracije kao obveznici podnošenja prijave podnose jednu prijavu, sukladno njihovom zajedničkom dogovoru.
Prijava Europskoj komisiji
U slučaju kada se radi o koncentraciji koja je od značaja za cijelu Europsku zajednicu, koncentraciju će biti potrebno prijaviti Europskoj komisiji. U takvom slučaju obveza prijave hrvatskoj Agenciji otpada.
Obveza prijave Europskoj komisiji propisana je Uredbom vijeća (EZ) br. 139/2004 ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
a. ukupan prihod svih predmetnih poduzetnika, na svjetskom tržištu premašuje 5 000 milijuna EUR; i
b. ukupan prihod unutar Zajednice, svakog od najmanje dvaju predmetnih poduzetnika premašuje 250 milijuna EUR,
osim ako, svaki od predmetnih poduzetnika, više od dvije trećine svojeg ukupnog prihoda u Zajednici ostvari u istoj državi članici.
Ako ovi uvjeti i nisu ispunjeni, koncentraciju će trebati prijaviti Europskoj komisiji ako:
a. ukupan prihod svih predmetnih poduzetnika na svjetskom tržištu premašuje 2 500 milijuna EUR;
b. ukupan prihod svih predmetnih poduzetnika u svakoj od najmanje tri države članice premašuje100 milijuna EUR;
c. ukupan prihod svakog od najmanje dvaju predmetnih poduzetnika, u svakoj od najmanje tri države članice iz točke b. premašuje 25 milijuna EUR; i
d. ukupan prihod unutar Zajednice svakog od najmanje dvaju predmetnih poduzetnika premašuje 100 milijuna EUR,
osim ako svaki od predmetnih poduzetnika više od dvije trećine svojeg prihoda unutar Zajednice ostvaruje u istoj državi članici.
Što dalje?

Credit: Pexels/RDNE Stock project
U ovome članku bavili smo se pitanjem kada nastaje obveza prijave koncentracije Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja odnosno eventualno Europskoj komisiji.
Sama ocjena koncentracije ovisi o tome kakvi se učinci mogu očekivati od provedbe namjeravane koncentracije i uključuje analizu mjerodavnog tržišta, od utvrđivanja njegove proizvodne i zemljopisne dimenzije, do analize strukture tržišta, tržišnih udjela sudionika koncentracije, njihovih tržišnih takmaca, postojanja prepreka ulasku na tržište, zamjenjivosti ponude i potražnje, preferencija potrošača, ali i potencijalnih učinaka na uzvodna, nizvodna i susjedna tržišta.
Ovakvu analizu vrlo je poželjno napraviti unaprijed kako bi znali kakav potencijalni rezultat možemo očekivati i nadležnom tijelu predstaviti sve argumente koje smatramo relevantnima za donošenje odluke, uključujući i sve učinkovitosti koje smatramo da koncentracija može pružiti. Ovo je osobito važno kada postoji potencijal stvaranja značajne tržišne snage, ali i onda kada takva opasnost nije vjerojatna obzirom da će nadležnom tijelu biti potrebno pružiti podatke koji se odnose na veličinu i strukturu tržišta i tržišnih udjela.
Mišetić i partneri odvjetničko društvo s uspjehom je zastupalo je stranke u nekim od najsloženijih koncentracija u Hrvatskoj. Za naše klijente procjenjujemo postoji li obveza prijave koncentracije te s njima u suradnji, a prema potrebi i drugim stručnjacima, na temelju dostupnih podataka provodimo prethodnu analizu potencijalnih učinaka koncentracije na tržištu kako bi stranka mogla donijeti odgovarajuće poslovne odluke i pripremiti kvalitetnu prijavu. U konačnici, zastupamo i vodimo stranku kroz formalni postupak pred nadležnim tijelom.


